Vrlo je zanimljivo promatrati nas ljude, naše ponašanje. Toliko smo napredovali u razvoju tehnologije, toliko smo toga izumili i stvorili kako bismo naš svakidašnji život učinili lakšim.

A s druge strane, što vidimo? Kao da nam život postaje sve teži. Toliko žaljenja, prigovaranja, nezadovoljstva koje možemo čuti svakodnevno. Zašto je tome tako? 

 

 

Uz sva nastojanja da ostvarujemo svoja ljudska prava za koja se toliki bore u čitavom svijetu, što je zaista i potrebno,  nitko osim nas samih ne može za nas ostvariti naše  prirođeno pravo na sreću i zadovoljstvo, na radostan i ispunjen život.

 

Ne može, jer se nismo razvijali u najvažnijem dijelu naših života, u našim odnosima. 

Ljudi ne moraju imati puno toga da bi bili sretni.  Znamo to, jer smo slušali od drugih ali i sami smo to iskusili. Kad bih vas pitala slažete li se, vjerujem da bi velika većina rekla da se slaže. Ali, kad bih vas pitala jeste li i koliko sretni, što biste odgovorili?

 

Da bismo zaista bili sretni trebaju nam ljudi, trebaju nam dobri odnosi. Ali odnosi nisu tehnologija koju uključimo i radi za nas. 

 

Odnos je ono kako se ja ponašam prema drugome tko mi je važan i koga želim u svome životu.  

 

Često smo zadovoljni svojim ponašanjem prema drugima, ali često nismo zadovoljni njihovim ponašanjem prema nama. Zašto? Jer očekujemo od njih da nam uzvrate na način kako smo mi zamislili da bi trebalo. Ako to ne vidimo počinjemo se ljutiti, žaliti, prigovarati, zahtijevati…  I što tada dobijemo? Najčešće još veće razočarenje jer drugi nisu spremni udovoljiti našim zahtjevima. I onda kažemo da imamo loš odnos. Loš, jer ga obično vrednujemo ponašanjem drugih prema nama i onda ispada da njihovo ponašanje određuje koliko smo zadovoljni u tom odnosu.

 

Ja sve činim za njega ili nju, a on ili ona mi tako vraća

– jedna je od uobičajenih rečenica koju možemo čuti. 

 

 Zašto se odlučujemo baš za određeno ponašanje? Zašto želimo drugima pokazati to što pokazujemo? 

 

Sreća je stanje u kojem želimo biti što češće i što više. Ona je u nama i samo o nama ovisi koliko često ćemo biti u stanju zadovoljstva i sreće. Mi smo za nju odgovorni. Jer, mi smo ti koji određujemo što bi i kako bi trebalo biti da bismo bili sretni. Mi određujemo parametre naše sreće.

 

Međutim, vrlo često ti parametri se odnose na ono nad čime nemamo moć. Na situacije i ponašanje drugih ljudi. Ako situacije ili ponašanje drugih ljudi nije u skladu s našim zamislima bivamo razočarani i nesretni.

 

I što onda s tim? Ako ostanemo u uvjerenju da to određuje našu sreću velika je vjerojatnost da ćemo često biti nezadovoljni i nesretni. Ali vi imate moć to promijeniti. U vašoj moći je kako ćete gledati na te situacije i ponašanja.

 

 

Razlog je jasan, rekao bi  R.Egle, kao i mnogi drugi poznavatelji ljudskog ponašanja – čovjek koji posjeduje moć odgovoran je za svoj život. Nekima je to previše. Oni radije preuzimaju ulogu žrtve jer tada imaju mogućnost žaliti se i druge držati odgovornima za svoju nesretnost.

 

 

Je li vaše sadašnje stanje ujedno i željeno? 

Zašto nam se čini kao da stalno negdje žurimo, pokušavamo napraviti sve što smo zamislili, ostvariti sve što bismo htjeli, a na kraju najmanje od svega što imamo je zadovoljstvo i sreća?

Što to radimo sebi?

Ako želite živjeti bogat i ispunjen život o čemu to ovisi? 

Ovisi o vašim uvjerenjima i o vašem vjerovanju koje određuje kako ćete živjeti.

Nešto izvana nas ili nešto u nama samima. Nešto nad čime nemamo moć ili nešto što je u našoj moći.

 

Velika većina nas odrastali smo odgajani da naše ponašanje nije naš izbor nego je reakcija na ponašanje drugih ili neke situacije. Da vikanje roditelja ne ovisi o njemu nego je reakcija na ponašanje djeteta. Da se dijete nije neprimjereno ponašalo roditelj ne bi vikao.

 

Da suprug nije napravio krivu stvar žena ga ne bi kritizirala. I tako možemo unedogled nabrajati. Upravo to uvjerenje dovodi nas do toga da naša sreća ovisi o drugima.

 

Ali, ako sebi dopustite mogućnost da postoji i drugačije gledanje, drugačije vjerovanje, da vaše ponašanje nije reakcija nego izbor u svakom trenutku, ako sebi date priliku i to isprobate i provjerite u svojem životu, mogli bi se vrlo ugodno iznenaditi. Mogli biste postati puno zadovoljniji i sretniji.

Dopustite da vam u tome pomognem.